U Etnografskom muzeju u Zagrebu trenutno je aktualna izložba romantičnog naslova "Perje, jabuke i zrno soli" inspirirana materijalima koji su se u 19. i 20. stoljeću koristili za izradu ukrasa za bor. Izložba prati jednostavan kronološki niz od samog početka običaja ukrašavanja bora pa sve do sadašnjice.
U pozadini priče o ukrašavanju bora leži običaj unošenja zelenog bilja u unutrašnjost kuće tijekom zimskog perioda. Taj običaj potječe još iz rimskog doba, a prisutnost zelenila u kući ukazuje na njegovu apotropejsku ulogu odbijanja zlih sila, ali i simbolično priželjkivanje zelenila i dolaska proljeća u vrijeme zime. Povijesni zapisi ukazuju da se u Njemačkoj u 15. stoljeću također unosilo zimzeleno bilje u kuće, crkve i katedrale za vrijeme zime, a samo ukrašavanje bora popularizirala je njemačka aristokracija u 19. stoljeću.
Osim dekorativne svrhe božićnih ukrasa ili "nakita", na izložbi je naglašen i socioekonomski aspekt određenog perioda i vrste ukrasa. Tako su neki ukrasi napravljeni od jednostavnih i prirodnih materijala kao što su kristalizirana sol, tijesto, slama, orasi, lješnjaci i jabuke koji su prije stavljanja na bor pozlaćeni ili posrebreni, a društvo su im na boru često pravile svjećice od žutog voska.
Osim takvih "prirodnih" materijala, ukrase se radilo i od prešanog papira, slatkiša i kartona, a većina ukrasa prikazivala je životinje poput ptica, riba, domaćih životinja, likove kao što su anđeli svirači, ali i astronomska tijela poput Sunca, Mjeseca, zvijezda... U kasnijem periodu, kod građanskog sloja postaju popularni ukrasi od stakla, ptice i kugle raznih oblika.
Ideja se primjerenosti različitih tipova ukrasa, pa čak i veličine bora, mijenjala ovisno o prevladavajućoj modi i stilu razmišljanja, a svi su stilovi usklađeno predstavljeni na izložbi. Posjetiteljima se pruža prilika da vide što je to "licitarski" bor, kako izgleda bor ukrašen brojnim šarenim papirima, slatkišima i šarenim likovima izrađenima od kartona te, na samome kraju izložbe, "puristički" ukrašen bor sav u bijelome s bijelim i staklenim ukrasima.
Namjera izložbe nije samo u posjetitelja potaknuti blagdanski ugođaj već ih potaknuti i na razmišljanje o kontekstualiziranosti božićnih običaja i samog bora koji predstavlja simboličku okosnicu tog blagdanskog razdoblja. Bor kao takav nije imun na izvanjske utjecaje pa tako na stil, veličinu i ukrašavanje bora utječu ekonomska situacija određene obitelji, prevladavajući trendovi u određenom vremenskom periodu i regionalne razlike.
Jedna je od najboljih stvari kod izložbe ta da je Etnografski muzej u Zagrebu pet-friendly muzej pa je subotom i nedjeljom od 10 do 13 sati moguće povesti i svojeg ljubimca da vidi kako se ukrašavao bor u 19. i 20. stoljeću. Sama izložba nudi puno više od onoga što se može vidjeti na slikama pa je najbolje da je onaj, tko za to ima prilike, pogleda uživo i uz blagdanski ugođaj nauči i ponešto novog.
