Robert Frank, autor jedne od utjecajnijih fotoknjiga dvadesetog stoljeća- The Americans, 12.studenog slavi 90.rođendan. 1955. godine, krenuvši na putovanje Amerikom, uspio prikazati i dočarati atmosferu postratne države u kojoj simultano vladaju blještavilo i dekadencija, kapitalizam i radnička klasa, zahvalnost i ispraznost. Snimivši više od 27 000 fotografija i potrošivši 760 rola filma, zbirka fotografija The Americans je shvaćena kao preokret u načinu gledanja socijalne stvarnosti i fotografskih subjekata. Jack Kerouac je napisao predgovor prvom američkom izdanju koje je izašlo 1959.godine, a Frankov rad je opisao riječima: „ he sucked a sad poem right out of America onto film, taking rank among the tragic poets of the world“. Kako izgleda ta „tužna pjesma Amerike?" Tuga u Frankovim fotografijama je osobna, nacionalna i transnacionalna. Ona je također poetična i stvarna. Gledajući na fotografije američke socijalne stvarnosti sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, ne može nam promaknuti činjenica velike društvene, pa i etnografske angažiranosti. Odlazeći na teren sa fotoaparatom u namjeri „bilježenja“, Robert Frank je kročio u polje vizualne antropologije. No, treba napomenuti da je Robert Frank prvenstveno bio fotograf-umjetnik, ali to ne isključuje mogućnost reinterpretacije njegovih djela kroz etnografsku prizmu jer, fotografirajući svoje sugrađane, slučajne prolaznike u vlaku, zaigranu djecu na ulici, ulične umjetnike i radnike koji odlaze na posao, umjetnik postaje i etnograf.
„Charleston, South Carolina“, 1955.
Iako je na prvi pogled motiv gornje fotografije očit, subjekti to ne izražavaju. Atmosfera je mirna, vlada pomirenje i nepromjenjivost. Ne vlada niti sreća niti tuga, makar se još uvijek očitava vrlo jasna rasna podjela u Americi pedesetih godina. Fotografija je snimljena u turbulentnom razdoblju, no snažna je upravo zbog svoje suptilnosti i mira. Ovaj djelić umjetnosti, i povijesti, može služiti kao izvrstan etnografski podatak atmosfere pedesetih godina u Americi kroz perspektivu umjetnika koja simultano ocrtava i njegov pogled na stvarnost. Prema riječima dokumentarne fotografkinje Mary Ellen Mark, kontrast anđeoski bijele bebe i boje kože medicinske sestre, koja predstavlja ujedno i jedini kontrast na fotografiji, esencija je rasnog i klasnog pitanja u Americi kroz cijelo dvadeseto, a moguće i kroz 21.stoljeće. Isto tako, bitno je napomenuti da je Robert Frank u Ameriku došao iz Švicarske nakon 2.svjetskog rata. Spomenuta činjenica uvodi dodatnu perspektivu Frankovih fotografskih radova; onu migrantsku. Robert Frank je 1947.godine napustio Švicarsku i došao u Ameriku- zemlju „slobode“. Čitajući pisma koja je pisao svojim roditeljima, vidimo veliku dozu optimizma i nade, no to se vrlo brzo mijenja uvidjevši pozadinu „američkog sna“ i projicirane utopije. Robert Frank Ameriku je promatrao i kao umjetnik i kao imigrant. The Americans je, uz svoju primarnu fuckiju fotoknjige, djelić američke povijesti, pa i etnografska studija. Etnografsko-umjetničkim bilježenjem „američke kulture“ pedesetih godina , Frank je pomnim sudjelovanjem s promatranjem ukazao na realnost, poetiku, melankoliju i izgubljenost američkog naroda, daleko od svijetla Hollywooda, Franka Sinatre i Broadwayja.
The Americans je i nakon 58 godina još uvijek vrlo relevantna umjetnička i etnografska studija o Americi kao državi, no i inspiracija za buduće etnografsko-umjetniče projekte koji mogu postati vrlo kreativan i promišljen način etnografskog bilježenja „terena“. No, ovo je bilježenje kamerom, a ne perom, no to ne znači da je manje kritičko, dapače, putem vizualnog bilježenja autor/etnograf/umjetnik mora imati vrlo razvijenu svijest i znanje o važnosti i tehnici prenošenja poruke, odnosno „onog viđenog“. Isto tako svoje subjekte, odnosno kazivače, autor mora postaviti u posebne uvjete „bilježenja“, odnosno fotografiranja- isto kao i u intervjuu. Naravno, to ne znači da je svako umjetničko djelo nužno i etnografsko, no smatram kako Frankove fotografije to jesu te se kao takve trebaju i interpretirati, a i pomnije analizirati u okviru vizualno-antropološke zajednice.
„Parade, Hoboken- New Jersey“ , 1955.